Arsenal F.C.

AFC Ajax

Bergkamp je prošao kroz Amsterdamsku akademiju za mlade igrače, klubu se pridružio s 12 godina. Šansu kao profesionalac dobio je od strane trenera Johana Cruijffa 14. prosinca 1986. protiv Rode JC, pa je te sezone nastupio 14 puta. Bio je i zamjena u Europskom kupu pobjednika kupova 1987. protiv Lokomotive iz Leipziga. Ajax je pobijedio.

Sljedeće sezone Bergkamp je postao standardan igrač u Ajaxu, osvojivši nizozemsku ligu 1990., UEFA kup 1992. i KNVB kup 1993.g. Od 1991. do 1993. godine Bergkamp je postao prvi strijelac u prvoj ligi nizozemske, proglašen je i igračem godine 1992. i 1993.g. Za svoj prvi klub, Dennis je zabio 122 gola u 239 natupa.

Internazionale

 U ljeto 1993. Bergkamp je, zajedno sa suigračem Wimom Jonkom, prešao u milanski Inter. U Italiji je bio manje uspješan. Iako je 1994. osvojio i svoj drugi UEFA kup, teško se prilagođavao talijanskom obrambenom stilu igre. Postigao je samo 11 pogodaka u 50 nastupa. Bergkampova siromašnija forma nije potpomognuta njegovom hladnim odnosom prema talijanskim medijima i nekim suigračima.

Arsenal

Nakon dvije nesretne sezone u Interu, Bergkampa je u Arsenal doveo tadašnji menadžer Bruce Rioch u lipnju 1995. za 7.5 milijuna funti. Utakmica protiv Middlesbrougha bila mu je prva u crvenome dresu, 19. kolovoza 1995. Ali bilo mu je potrebno 7 utakmica navikavanja na engleski stil da postigne prvi pogodak, protiv Southamptona. Polako, ali sigurno, Bergkamp je rastao, nastupajući uz glavnog napadača, Iana Wrighta. Ubrzo su formirali snažno partnerstvo – jedno od najboljih u Premier ligi. Mnogi nogometni stručnjaci, poput Alana Hansena, prozvali su ga najboljim stranim igračem Engleske igre.

Bergkampov dolazak u Arsenal je bio od velikog značaja. Ne samo da je među prvima došao u engleski klub kao stranac, već je i osobno mnogo pridonio vraćajući klubu staru slavu nakon kratkog neuspješnog perioda sredinom devedesetih.

Bergkamp je najbolju formu dosegnuo tek nakon dolaska Arsenea Wengera 1996. Arsenal je osvojio Premiership i FA kup u sezoni 1997./98. Iako je propustio finale zbog ozljede, Bergkamp je proglašen PFA igračem godine. U rujnu 1997. godine postao je prvi, i do sada jedini igrač, koji je bio na prvom, drugom i trećem mjestu u natjecanju naj golova mjeseca – hat-trickom protiv Leicester Cityja. Te je sezone postigao 16 pogodaka, a sudjelovao je i u stvaranju mnogih drugih. Iste je godine (1998.) pomogao nizozemskoj reprezentaciji u osvajanju četvrtog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj (u borbi za treće mjesto porazila ih je Hrvatska). Postigao je jedan od najljepših golova ikada – u četvrtfinalu protiv Argentine, a loptu mu je, preko 55 metara, poslao Frank de Boer.

Iako mu forma nije bila u ravnini tog spektakla, Bergkamp je i dalje redovito igrao za Arsenal. Ponovno je osvojio 'double' 2002., FA kup 2003., i naslov prvaka engleske po treći put u karijeri 2004. godine. Domaći uspjeh klub nije uspijevao ponoviti u europskim natjecanjima. Najbliže medalji bio je kada su u finalu UEFA kupa 2000. izgubili od Galatasaraya na jedanaesterce, i u finalu Lige prvaka 2006. godine protiv Barcelone. Bergkamp nije igrao, ali je svejedno doputovao u Pariz.

2005. Arsenal je pokazao mrskost u ponudi novog ugovora, pa se pričalo da će otići iz kluba, a moguće i iz nogometa. Bergkamp je rekao da će otići u mirovinu ukoliko mu Arsenal ne ponudi novi ugovor za 2005./06. sezonu, usprkos tome što ga je htio njegov bivši klub, Ajax. Nakon Arsenalove pobjede nad Manchester Unitedom u finalu FA kupa, klub je otkrio da će Dennisu ponuditi produljenje ugovora za jednu godinu. Menadžer mu je time omogućio da, zajedno sa klubom, svoju posljednju sezonu provede na Highburyju.

15. travnja 2006. godine, na utakmici protiv West Bromwich Albiona, Arsenalovi su navijači posvetili 'Supporter's Day', temsku utakmicu, u 'Dennis Bergkamp Day' (dan Dennisa Bergkampa), da odaju počast Bergkampovom vremenu provedenom u Arsenalu. Ušao je u drugom poluvremenu utakmice kao zamjena, asistirao Robertu Piresu nakon što je Albion zabio izjednačujući pogodak odmah nakon njegovog ulaska. U 89. minuti je i sam postigao pogodak za 3:1 pobjedu. Taj je gol bio Bergkampov posljednji za Arsenal. Posljednji uopće.

Službeno se povukao nakon finala Lige prvaka 2006. Posljednju utakmicu za Arsenal je odigrao protiv Wigana, koja je bila i zadnja na Highburyju. Postigao je 120 golova u 424 nastupa. Asistirao je 166 puta i time je uvršten u top tri asistenata u povijesti Premier lige.

Reprezentativna karijera

Za reprezentaciju je debitirao u utakmici protiv Italije, 26. rujna 1990. Prvo veliko natjecanje bilo mu je Europsko prvenstvo '92., gdje je Nizozemska branila titulu prvaka. Bergkamp je odigrao impresivno, ali Nizozemska je izgubila u polufinalu na jedanaesterce protiv momčadi koja je te godine i osvojila prvenstvo – Danske. Bergkamp je zabio dva gola kroz 90 minuta i jedanaesterac.

1994. na Svjetskom prvenstvu je također impresionirao. Odigrao je sve utakmice, zabivši spektakularan gol protiv Brazila od kojeg je Nizozemska svejedno izgubila 3:2. Reprezentacija nije igrala dobro na Euru '96., a Bergkamp je ipak uspio zabit jedan pogodak protiv Engleske, koji je Nizozemsku odveo u četvrtfinale. Asistirao mu je Patrick Kluivert.

Na svjetskom prvenstvu 1998. Bergkamp je postigao tri pogotka, a najzapaženiji je onaj protiv Argentine u četvrtfinalu. Frank de Boer mu je poslao loptu s udaljenosti od oko 55 metara, Dennis se je oslobodio argentinskog braniča Ayale i poslao loptu u suprotni kut gola. S tri inteligentna dodira desnom nogom, uspio je preokrenuti utakmicu i poslati reprezentaciju u polufinale.

Nizozemska je, zajedno s Belgijom, organizirala Euro 2000., i na tom su natjecanju bili jedni od favorita. Nakon što su prošli, sa sve tri pobjede, kroz 'grupu smrti', u polufinalu su izgubili od Italije (jedanaesterci). Bergkamp nije postigao niti jedan pogodak, ali i dalje je imao veoma važnu ulogu u ekipi. Nakon poraza je najavio da se povlači iz reprezentacije zbog toga što se sljedeće prvenstvo igralo u Koreji i Japanu. Njegova mu je aviofobija onemogućila da putuje tako daleko. Nije igrao kvalifikacijske utakmice, jer je mislio da to nije pošteno.

Reprezentativnu karijeru završio je kao prvi na listi s najviše postignutih pogodaka ikada. 37 golova u 79 utakmica, iako je taj rekord kasnije srušio Patrick Kluivert.

Nakon karijere